Budućnost je u sadašnjosti

Iz knjige: Čuda se ipak događaju
Autor(i): Majda Rijavec

Prošlost je prošla

Točno je da većina naših problema ima korijen u prošlosti. Kada to otkriju mnogi su ljudi skloni godinama "prekapati" po svojoj prošlosti nadajući se spoznajama koje će riješiti sve njihove probleme. Psihoanalitički tretmani traju i po petnaest godina. Međutim, bez obzira što nam se dogodilo u prošlosti, da bi nam u budućnosti bilo bolje, moramo krenuti od sadašnjosti. Naša budućnost ovisi o sadašnjosti u kojoj ćemo stvoriti nove navike i poglede na stare probleme. Svi naši problemi iz prošlosti vjerojatno imaju zajednički uzrok - nismo znali u sadašnjosti razmišljati na način koji bi nam u budućnosti osigurao boljitak.

Negativna iskustva iz prošlosti ne moramo pod svaku cijenu zaboraviti, da bismo uspjeli graditi sretniju budućnost. To je zabluda s kojom žive mnogi ljudi. Ta negativna iskustva dio su našega života, iz njih smo mnogo naučili i bez njih vjerojatno ne bismo stekli mnoge pozitivne osobine koje danas imamo. Dokle god smo u životu orijentirani na pozitivne ciljeve u budućnosti, negativna iskustva iz prošlosti možemo ostaviti na miru. Ona nam sama po sebi neće smetati. No, razmišljamo li stalno o njima, postaju naš cilj i život se pretvara u skup neugodnih doživljaja. Mnogi ljudi prožive cijeli život u prošlosti - optužuju druge za ono što su im učinili, ljute se na svijet i sudbinu, krive sebe za prošle pogreške. Zaista, vrlo jadan život. Ali onaj trenutak kada prestanemo misliti o prošlosti i usmjerimo se na budućnost može predstavljati prekretnicu u našemu životu. Prošlost će nam možda pojasniti zašto se nalazimo tu gdje jesmo, ali što će se događati u budućnosti isključivo je naša vlastita odgovornost.

Moć vizije

U Chicagu, tri čovjeka bila su greškom zatvorena u kamion-hladnjaču. Nisu mogli iznutra otvoriti vrata, niti ih je itko mogao čuti. Znali su da će se u roku tri sata smrznuti ne uspiju li izaći. Bili su obučeni u laganu ljetnu odjeću i njihove mogućnosti za preživljavanje  bile su jednake nuli. Sljedećega dana pronađeni su mrtvi i svi su pokazivali znakove smrzavanja. Zapanjujuće u cijeloj priči bilo je to što hladnjača toga dana uopće nije bila uključena.

U ovoj knjizi bilo je mnogo govora o "proročanstvu koje se samo ispunjava".  Kada očekujemo da se dogodi nešto dobro ili loše, počinjemo se ponašati tako da se naša očekivanja i ostvare. To se obično događa nesvjesno, bez našega svjesnoga utjecaja. Postoje pokušaji da se ta pojava i svjesno iskoristi za lakše postizanje budućih ciljeva. Naime, psiholozi su se počeli zanimati za mogućnosti korištenja procesa predočavanja. Vrlo su zanimljivi pokušaji na području sporta. Dan Smith, pomoćni trener košarkaša na Sveučilištu u Illinoisu i specijalist psihologije sporta pokušao je na taj način pomoći svome timu. U vrijeme kada je tim igrao loše Smith je organizirao program psihološkoga treninga koji je uključivao opuštanje i vizualizaciju. U stanju opuštenosti igrači su stvarali jasne i kontrolirane predodžbe. Svaki igrač je učio predočiti sebe kako precizno puca, postiže koš i osjeća izuzetno zadovoljstvo nakon toga. Slična tehnika primjenjivana je i za obranu i vođenje lopte. Igrači i treneri potvrdili su svrhovitost ovakvoga treninga.

Neki ljudi, posebno poslovni, podcjenjuju moć vizije. No, mnogi uspješni ljudi imali su viziju onoga što žele učiniti znatno prije nego što su to doista i učinili. Osnivač McDonaldsa Ray Kroc vidio je u mislima svoje carstvo mnogo prije nego što je ono postalo stvarnost. Vidio je također i kako ga ostvariti. Do kraja života ponavljao je zaposlenima "Kvaliteta, usluga, čistoća i vrijednost".

Možete li nešto zamisliti, vjerojatno to možete i uraditi.

Očekuje vas važan događaj?

Vježba: Moj uspjeh

Sjetite se jednog uspjeha u životu. To može biti sasvim obična stvar. Možda ste dobili najbolju ocjenu u razredu ili ste između više kandidata odabrani za neki posao. Danas vam se to čini nevažnim, ali tada je bio veliki uspjeh.

U mislima ponovo vizualizirajte sve što se dogodilo. Pokušajte se sjetiti što više detalja. Kada se događaj zbio, kakvo je bilo vrijeme, koje je bilo godišnje doba, tko je bio nazočan? Jeste li vi nešto govorili; jesu li drugi ljudi što rekli; što ste tada mislili o svemu?

Doživite ponovo osjećaj uspjeha. Osjetite samopuzdanje, zadovoljstvo, sreću i vjeru u sebe. A sada zamislite ono što vas očekuje. Možda je to ispit, razgovor za posao ili poslovni pregovori. Zamislite da ste postigli to što želite. Osjetite sreću i zadovoljstvo kao da se već dogodilo.

Činjenicu da mozak pohranjuje sve informacije i sva naša iskustva neki ljudi vrlo uspješno koriste. Vjerojatno ne znaju na kojim se principima temelji njihovo ponašanje, ali to nije ni bitno sve dok je uspješno.

Očekuje vas važan događaj?

Vježba: Generalna proba

Ako vam predstoji važan događaj, primjerice razgovor za novi posao, sastanak s mogućim kupcem ili razgovor o nečemu do čega vam je jako stalo, možete primijeniti sljedeću tehniku.

Opustite se i zamislite situaciju koja vas očekuje. Vizualizirajte u  mislima što će vam druga osoba reći, kao i ono što ćete joj odgovoriti. Odgovara li vam možete govoriti i na glas. Zamislite što više različitih situacija i vaših odgovora na njih. Uživite se i osjetite ih kao da se upravo događaju. Budete li to dovoljno dugo radili, kada se stvarna situacija dogodi automatski ćete bez ikakva razmišljanja znati što učiniti. Vaš nesvjesni um učinit će to umjesto vas.

Važno je da naučite vjerovati svome nesvjesnome umu. Namojte razmišljati o tome da li će predložene tehnike djelovati, niti na silu pokušavati postići nešto. Opustite se i dopustite vašemu nesvjesnom da radi za vas.

Zamišljanje cilja ne znači da ćemo samo sanjariti i ništa ne raditi. Da bismo uspjeli moramo, dakako, normalno obavljati sve aktivnosti koje su potrebne za ostvarenje cilja. Zamišljanje da znamo voziti automobil neće nam pribaviti vozačku dozvolu. Moramo se upisati u vozačku školu i pohađati sate vožnje. No, nećemo pokušavati naučiti voziti pod svaku cijenu snagom volje. Nećemo stalno brinuti i zamišljati kako će nam biti teško i koje ćemo sve greške napraviti. Opustit ćemo se, predočiti sebi kako uspješno vozimo i nastaviti svoje učenje. Vjerovat ćemo našemu nesvjesnome umu koji će pronaći najbolji način da nam pomogne u postizanju cilja što smo ga sami sebi postavili.

Kada god na ovaj način razmišljamo o svojoj budućnosti bitno je odlučiti što želimo, a ne ono što ne želimo. Kada su nezadovoljni mnogi ljudi kažu - znam što ne želim, ali ne znam što hoću. Znanje i vizija onoga što ne želimo ne može nam puno pomoći. To je negativna vizija. Do cilja nas može dovesti samo pozitivna.

Razmotrite i nemoguće

Promatramo li budućnost pesimistički automatski se javljaju različite mogućnosti od onih kada se usudimo gledati s optimizmom.

Ljudi su često nezadovoljni svojim životom, bilo poslovnim bilo privatnim, i žele nešto promijeniti. Mnogi razmišljaju o tome što bi mogli učiniti, ali obično ne učine ništa. Psiholozi smatraju da je to stoga što neki ljudi vjeruju da ako razmišljaju o nečemu onda to moraju i napraviti.To vjerovanje ih sprečava u razmišljanju. ^im im padne na pamet nešto što misle da ne bi mogli uraditi, odustaju od daljnjega razmišljanja. Na taj način sprečavaju sebe da razmotre sve alternative koje im stoje na raspolaganju.

Drugi, pak, ograničavaju sebe tako da uopće ne razmotre određena ponašanja. Kada bi ih razmotrili možda bi ih smatrali sasvim prihvatljivima. No, da bismo počeli razmišljati, valja razlučiti mišljenje od djelovanja. Misliti o čemu još ne znači da ćemo to i napraviti. Ali to nam omogućava da spoznamo kako bismo se osjećali kad bismo to napravili i što bi to za nas značilo. Tako ćemo razmotriti sve što nam stoji na raspolaganju i izabrati ono što je u skladu s našim sposobnostima i vrijednostima.

Kada želi nešto postići većina ljudi se isuviše zabrinjava. Stalno im padaju na pamet problemi i prepreke koje valja svladati, zamišljaju mogući neuspjeh, reakcije drugih ljudi i tako unedogled. Stoga većina ljudi misli kako je želje nemoguće ostvariti. Unaprijed odrede što je njima dostižno, a ostale mogućnosti uopće ne razmatraju.

Jedan čovjek koji se dugo bavio specifičnim znanstvenim područjem pričao mi je kako je napisao svoju prvu knjigu. Bio je izuzetno sposoban stručnjak, ali s prilično lošom slikom o sebi. Jednog dana pričao je kolegi kojega je cijenio kako bi se o tome, čime se on bavi, mogla napisati zaista interesantna knjiga. Pritom mu nije ni palo na pamet da bi je on mogao napisati. Knjige su pisali drugi ljudi, pametni, mudri, značajni... Kolega  ga je pogledao i rekao: Pa napiši je onda. Bila je to tako jednostavna i kratka rečenica, ali promijenila je njegov život. Zašto i ja ne bih mogao napisati knjigu? Te iste večeri počeo je pisati i za nekoliko mjeseci knjiga je objavljena s puno uspjeha. To se možda nikad ne bi dogodilo da moj kolega nije izrekao onu kratku rečenicu.

Navika uspjeha

Izraz navika uspjeha vjerojatno čitatelju zvuči pomalo neobično. Navikavamo se na pušenje, rano ustajanje, na neko mjesto ili osobu. Uspjeh je nešto što nam se dogodi ili ne dogodi i ne možemo stvoriti naviku uspjeha.

Neki psiholozi  tvrde upravo suprotno. Prema njihovom mišljenju i uspjeh se može naučiti kao i svaka druga navika.

Damo li djetetu lagani zadatak koji može obaviti, ono će vjerojatno uspjeti. Zadovoljstvo zbog obavljena zadatka i pohvala roditelja razvit će kod djeteta osjećaj vjere i samopouzdanja u sebe. Ono se neće bojati novih zadataka i očekivat će ih s veseljem. Školski sustav je takav da mnoga djeca budu hendikepira već na početku školovanja. Neki učenici nisu nikada bili u mogućnosti iskusiti dovoljno uspjeha u školskim zadacima da bi stekli samopouzdanje ili naviku uspjeha.

Američki psiholog William Glasser smatra vrlo važnim da djeca dožive osjećaj uspjeha na samom početku školovanja. Međutim, većina američkih državnih škola kao da je programirana za neuspjeh. Djeca koja doživljavaju samo neuspjeh sklona su odustati; ona prestanu pokušavati i gube motivaciju. To ne znači da treba sniziti kriterije kako bi uspjeh postao vjerojatniji, nego samo da školsko gradivo mora biti više u vezi s djetetovim stvarnim životom. Na taj način povećat će se motivacija za učenje, a time i vjerojatnost za uspjeh.

U svim vježbama iz ovog dijela knjige naglašava se kako je bitno vizualizirati i osjetiti uspjeh. Nekim ljudima to je zaista teško, jer su vrlo rijetko doživjeli uspjeh. To naravno, ne mora biti objektivna istina. Oni možda nisu ništa neuspješniji od ostalih ali su zbog različitih razloga naučili gledati crno na sebe i svoj život. Stoga je vrlo važno organizirati svoj život tako da možemo uspjeti u malim stvarima. Na taj način možemo stvoriti atmosferu uspjeha koja će nam omogućiti veće i značajnije ciljeve.