Kada ste vi zadovoljni?

Iz knjige: Kako postati i ostati (ne)sretan
Autor(i): Dubravka Miljković, Majda Rijavec

Zadovoljstvo u poslu

84% američkih muškaraca i 77% žena izjavilo je da bi nastavili raditi čak i onda, kad bi naslijedili dovoljno novca da bi mogli živjeti  bez problema.

Velika većina ljudi najveći dio vremena provodi na poslu. Posao nam pruža zadovoljstvo, daje nam osjećaj identiteta i ponosa a, opet, često bismo radije radili nešto drugo nego išli na posao! No, ipak, istraživanja koja je proveo Csikszentmihalyi pokazuju da su osjećaji izrazitog zadovoljstva češće prisutni na poslu nego u slobodno vrijeme. Ljudi su najzadovoljniji poslovima kojih ciljeve i težinu zadatka mogu  odabirati sami. Kreativni umjetnici, poduzetnici i znanstvenici doživljuju posao kao neodvojivi dio svog života. U intervjuima koje je Csikszentmihalyi proveo s dobitnicima Nobelove nagrade i sličnim kreativnim pojedincima, ponavlja se ova izjava:

Možete reći da sam svaku minutu u svom životu proveo radeći, ili možete kazati da uopće nisam radio - oboje je točno.

Ovi ljudi su sretni u svojem poslu! No postoje isto tako slavni i uspješni ljudi koji ne vole posao, a i oni koji rade "obične" poslove i izrazito uživaju u njima. Nije važno što čovjek radi nego kako radi.

Riblja filozofija

Kad ste zadnji put bili u ribarnici? Ne nužno radi kupovine ribe, nego samo informativno? Pitate se zašto biste onamo odlazili bez dobra razloga? Miris (hm) ribe, mokri i skliski podovi, bezbroj prilika da se nalijepite na riblje krljušti i iznutrice - i to ne primijetite sve dok oko sebe u tramvaju ne uočite višak prazna prostora...? Fakat, što biste radili u ribarnici? Bolje je kupiti pile, po mogućnosti već pečeno.

E, ali nisu sve ribarnice iste. U američkom gradu Seattleu postoji Pike Place Fish - svjetski poznata tržnica ribe. Od posla kojeg se ni uz najveću dobrohotnost ne bi moglo uvrstiti u popis onih iole zanimljivih, tamošnji su prodavači napravili takvu atrakciju, da deprimirani pripadnici onih recimo-atraktivnih zanimanja, odlaze onamo u svojoj pauzi za ručak zabaviti se i napuniti se energijom. Svaka je narudžba predstava: ribetine doslovno dolijeću iz hladnjaka - od jednog do drugog prodavača - svi su razvili vještinu njihovoga bacanja i hvatanja, čak jednom rukom. Dobro su uigran tim, zabavljaju se, prenose  raspoloženje na kupce, uvlače ih u igru. Kupci se smiju, nudi im se da i sami okušaju sreću... (Dakako, odlaze s punim torbama ribe i opet se vraćaju!). Gužva je, bučno je za poludit, ali - kad se prodavač posveti kupcu, čini se da na tržnici osim njih dvojice nema drugih ljudi.

Pažljivim praćenjem svih zbivanja na ribljoj tržnici utvrđene su četiri temeljne strategije tzv. riblje filozofije koja se može primijeniti i na sve druge, neriblje, poslove. To su:

  • Odaberi svoj stav - Čak i kad ne možeš birati posao koji ćeš raditi, uvijek imaš mogućnost izabrati način kako ćeš poslu pristupiti i kako ćeš ga obavljati. Možeš na posao doći potišten i biti takav čitav dan; možeš doći ljut i iritirati sve oko sebe. A možeš doći i u dobru raspoloženju, čak se dobro  provesti.
  • Igraj se - Igra vodi kreativnosti, stvara dobro raspoloženje i pozitivnu energiju. Igrati se ne znači obavljati posao neozbiljno! I prodaja ribâ je ozbiljan posao, posao koji se obavlja zbog zarade. Međutim, čovjek može biti i vrlo ozbiljan u svom poslu i zabavljati se načinom kako ga obavlja. (E pa dakle, ako se netko može zabavljati prodajući ribe, onda svatko može naći načina kako se zabaviti i kako stvoriti dobru energiju u svojem poslu!)
  • Uljepšaj im dan - Kupce na tržnici prodavači uključuju u igru, u svoje dobro raspoloženje. Tko su vaši kupci, klijenti, pacijenti, putnici? Kako ih možete uključiti u igru, uljepšati im dan? 

Ako vas je put slučajno ovog ljeta doveo do Baške na Krku, mogli ste navečer ispred jedne slastičarne vidjeti neuobičajeno veliku gužvu. (Dobro, ima toga i drugdje, ali mi to gledamo u Baški, pa pišemo o Baški.) Dakle, čuo se ushićeni vrisak djece, a i odrasli su veselo komentirali i zabavljali se. Nije se radilo ni o kakvoj predstavi ili uličnoj zabavi! Samo se - prodavao sladoled! Što, morat ćete priznati, i nije neka zabava.

 No, kad biste naručili svoju kuglicu, mladi prodavač ju je prvo bacao visoko u zrak, onda ju hvatao u kornet, a pritom očito uživao, zajedno sa svojim kupcima! Nadamo se da ga je gazda adekvatno nagradio...

  • Budi tu - Prodavači ribe posve su predani poslu; dok su u kontaktu s kupcem, za njih ne postoji ništa drugo i nitko drugi: ne telefoniraju, ne zure kroz prozor, ne pričaju usput s kolegom o jučerašnjoj nogometnoj utakmici ili o najboljem receptu za punjenu papriku. Što možete naučiti od prodavača riba?

Zadovoljstvo u slobodno vrijeme

Mnogi ljudi ne uživaju u svojem poslu i jedva čekaju da napuste  radno mjesto, da započne ono što oni zovu "slobodnim vremenom". Posao drže nužnim zlom, a slobodno vrijeme u kojem ne moraju raditi ništa "kraljevskim putom" do sreće. Svi mislimo da znamo uživati u slobodnom vremenu i da nam zato ne trebaju nikakve posebne vještine i znanja. Je li doista tako? Nije. Istraživanja pokazuju da je teže uživati u slobodnom vremenu nego u poslu! Slobodno vrijeme neće nam unaprijediti kvalitetu života ako ne znamo kako ga iskoristiti. A, čini se,  ljudi to ne znaju.

Dakle, očito je da nam slobodno vrijeme samo po sebi neće donijeti sreću i zadovoljstvo. Moramo znati kako ga provesti.

Slobodno vrijeme uglavnom se provodi na dva načina - pasivno i aktivno. Pasivno obično uključuje gledanje televizije, čitanje nezahtjevnih knjiga (ljubića, krimića, hororića), izlaske s prijateljima u kafić i slično. Aktivno provođenje slobodnog vremena najčešće je vezano uz bavljenje sportom, različite hobije i aktivno druženje s ljudima. Najviše zadovoljstva ljudi doživljavaju kod aktivnog provođenja slobodnog vremena, no većina ih ipak najviše slobodnog vremena provodi vrlo pasivno! Kako se može objasniti ovaj paradoks? Vrlo jednostavno. Da bismo gledali TV, čitali krimić ili ćaskali s prijateljima - ne moramo  poduzeti ništa. To od nas ne zahtijeva nikakvu vještinu niti ulaganje energije (samo sjediš i buljiš!). S druge strane, da bismo uživali u šahu, treba ga prvo naučiti igrati, igru treba vježbati, pa pronaći ljude s kojima ćemo igrati, valja dogovoriti partiju i otići na dogovoreno mjesto. Sve to zahtijeva ulaganje energije i vremena. A da ne spominjemo rizik da šahovske partije možemo izgubiti i tako pred svima ispasti nesposobni. U dilemi, da li da se prepuste slobodnom vremenu koje donosi manje uživanja ali  traži manje zalaganja, ili da se bave nečim što će im donijeti puno zadovoljstva, ali u što će trebati uložiti i vrijeme i energiju - mnogi ljudi odabiru ono prvo. Rezultat je, nažalost, nezadovoljavajući - kronično nezadovoljstvo i apatija, osobito ako osoba nema barem posao u kojem uživa.

Stoga razmislite o tome što vas zanima i u čemu uživate. Ako bavljenje tim aktivnostima zahtijeva i neke žrtve - nemojte se odmah povući. Zadovoljstvo će sigurno slijediti. A ako vam se čini da vas ništa ne zanima, osvrnite se oko sebe.

Zadovoljstvo u odnosu s ljudima

Kao što smo vidjeli, posao i slobodno vrijeme mogu biti izvorom i velikog zadovoljstva, i izrazitog nezadovoljstva. Isto vrijedi i za ljude u našem životu! Ponekad su izvor najveće sreće, a nerijetko i najveće nesreće. Odnosi puni zadovoljstva s drugima ne nastaju sami od sebe! Da bismo ih ostvarili moramo u njih uložiti i vremena i energije.

Kada ljudi osjećaju najviše zadovoljstva u odnosu? M. Csikszentmihalyi tvrdi da do toga dolazi kada su ispunjena dva uvjeta:

  • Naš cilj i cilj druge osobe moraju se barem djelomično poklapati. To nije uvijek lako jer ljudi često imaju vrlo različite ciljeve
  • Treba voditi računa o ciljevima druge osobe, a ne samo o vlastitima. Ni to nije uvijek lako -  nemamo uvijek za to ni dovoljno vremena ni dovoljno energije.

Kad su ova dva uvjeta ispunjena, odnos zaista može ljudima pružiti izuzetno zadovoljstvo. Pokazalo se da se ovakva situacija najčešće događa u prijateljskom odnosu. To je i normalno - prijatelje i biramo po tome što nam se čini da imaju slične ciljeve kao i mi i u odnosu obično vlada ravnopravnost. Od prijatelja se očekuje da se

međusobno pomažu, da se emocionalno i intelektualno stimuliraju, da zajedno isprobavaju nove stvari i aktivnosti, da raspravljaju o svojim stavovima, idejama i vrijednostima.

Iako je dragocjenost prijateljstva neupitna, nije ga lako ostvariti. Jeste li vi zadovoljni prijateljstvima što ste ih ostvarili? Ako niste - što možete učiniti?