Ne ubijajte kritikom sami sebe

Iz knjige: Razgovori sa zrcalom
Autor(i): Dubravka Miljković, Majda Rijavec

Svatko od nas ponekad učini nešto nepromišljeno, neoprezno ili nešto nakon čega se osjeća loše. No reakcije ljudi na vlastite pogreške i neuspjehe vrlo su različite. Neki vrlo brzo uoče u čemu je bio problem, uče iz svojih pogrešaka i paze da ih u budućnosti više ne ponove. Drugi pak danima razmišljaju o svojim pogreškama i optužuju sebe za nešto što se više ionako ne može popraviti.

Kada su u pitanju kritike i optužbe samoga sebe trebamo kritizirati svoje ponašanje, nikad ličnost. Tako, ako student padne na ispitu može sebi reći Nisam dovoljno učio, Nisam se dovoljno trudio, Nisam učio dovoljno, ali nikako Ja sam glup ili Meni to ne ide. Prvi tip izjave karakterizira specifično ponašanje koje se može promijeniti. Možemo više učiti i truditi se ili promijeniti metodu učenja. Drugi tip izjave samo smanjuje naše samopoštovanje, a ne pomaže nam da nešto promijenimo. Ako smo glupi, tu se ništa ne može promijeniti, možemo se samo osjećati loše i odustati od daljih napora.

Također je vrlo važno izbjegavati pretjerano negativno uopćavanje vlastitih loših postupaka. Naime, osobe niskog samopoštovanja sklone su na temelju jednog neuspjeha ili pogreške donijeti lošu ocjenu sama sebe - glup sam, nesposoban, neuspješan. No to nije istina! To što je student pao na jednom ispitu ne znači da je glup, loš student ili, još gore, loša osoba koja ne vrijedi ništa! To samo znači da je pao na jednom ispitu. Pa ako na kraju i ne završi fakultet, ni to ne dokazuje ništa. Uspješno završen fakultet sigurno nije jedino mjerilo čovjekove vrijednosti. Stoga je dobro, svaki put kad napravimo neku pogrešku, suzdržati se od globalnih osuda sama sebe i opisati pogrešku što je moguće više specifičnim terminima.

Ljudi  niskog samopoštovanja veću vrijednost pridaju mišljenju drugih ljudi nego vlastitom, osobito kad je riječ o kritici. Ovakva će osoba, kad joj netko uputi kritiku automatski vjerovati kako je kritika točna i uopće neće u nju posumnjati i pridat će kritici pretjeranu važnost. Kako su nesigurni i imaju o sebi loše mišljenje, svaka kritika je prava katastrofa - još jedan dokaz da su bezvrijedni i da to i drugi ljudi vide.

Prvo razmislite je li kritika uopće točna. Naime, kada vas ljudi kritiziraju oni mogu biti u pravu, ali i ne moraju. Ako nisu u pravu onda se nemate zbog čega uzrujavati. Mnogi ljudi niskog samopoštovanja nikad i ne naprave ovaj prvi korak u svome razmišljanju. Za njih je druga osoba uvijek u pravu. No osoba vas može kritizirati ne zato što ste nešto loše učinili nego zato što je ljuta, ne može točno procijeniti, lakše joj je vikati na vas nego na nekoga drugog, zavidna je ...Razloga može biti mnogo. U tom slučaju to je njezin problem, ne vaš.

Ukoliko ste zaključili da je osoba djelomično ili potpuno u pravu to opet nije razlog za uzrujavanje. Priznajte da ste pogriješili i popravite što se može popraviti. Shvatite to kao šansu da nešto naučite.

Nemojte pridavati kritici veću važnost nego što je potrebno. Ako ste pogriješili, to samo znači da ste jednu stvar napravili loše. To nije dokaz kako ste općenito loša, nesposobna i bezvrijedna osoba.