Bolje je izbjegavati probleme, nego se s njima suočiti
Kako se ljudi suočavaju s problemima?
U životu se neizbježno susrećemo s brojnim problemima. Što ljudi čine u takvim situacijama? Kako ih rješavaju? Reakcije se mogu uglavnom svrstati u tri skupine: razmišljaju o problemu, pokušavaju izmijeniti situaciju, izbjegavaju se suočiti s problemom, tj. prave se da ga - nema..
Razmišljanje
Kada su suočeni s neugodnim problemom, neki pokušavaju do rješenja doći aktivnim razmišljanjem. Primjerice, ako ste nedavno prekinuli ljubavnu vezu, možete tražiti uzroke zašto je došlo do prekida, analizirati odnos i zaključiti što ubuduće trebate činiti kako bi vaša veza bila uspješnija. Možete i tražiti argumente zašto je za vas bolje da se veza raspala sada, a ne kasnije - kad bi vam to,možda, teže palo.
Pokušaj promjene situacije
Drugi način suočavanja s problemom je pokušaj da se nešto poduzme, situacija promijeni i problem tako riješi. Primjerice, možete otići psihologu na razgovor i potražiti pomoć za rješenje problema - bilo da se pokušate pomiriti s partnericom, naučite lakše podnijeti prekid ili izbjeći pogreške u budućnosti.
Izbjegavanje
Mnogi vjeruju kako se više isplati izbjegavati probleme i odgovornost, nego se suočiti s njima. Vjeruju da će problem nestati ili se riješiti sam od sebe - samo ako dovoljno dugo čekaju i ne poduzimaju ništa. Stoga pokušavaju problem izbaciti iz glave kako o njemu ne bi mislili ili ga, nedajbože, rješavali!
Zašto je iracionalno izbjegavati probleme?
Izbjegavanje neće riješiti problem! (Nećete misliti o zubu koji vas boli? ´Ajd probajte.). Dakako, moguće je da se neki manji problemi riješe sami od sebe ili da s vremenom nestanu ali, nažalost, to je više izuzetak nego pravilo. (A zub će vas boljeti još više.) Ako se problem ponavlja, a mi se pravimo da ga nema - samo smanjujemo vjerojatnost da ga uspješno riješimo - bez vađenja.
Ana je silno željela položiti vozački ispit i konačno početi voziti. Dojadilo joj je da je poslije proslava rođendana ili zbog kasnih izlazaka uvijek netko mora voziti doma. Ali svaki put kad bi se trebala prijaviti u auto - školu ona bi u zadnji čas odustala. Počela je sebi govoriti kako to uopće i nije problem, pa ona rijetko izlazi, pa što ako je netko mora voziti doma... Je li to riješilo njezin problem? Naravno da nije. I dalje nije znala voziti. Okretanje glave od problema nije je učinilo vozačem.
Okretanje glave od problema nam, doduše, trenutno smanjuje napetost. Zaboravimo na problem i - problema nema. No kada se sljedeći put suočimo s njim ili ga se prisjetimo, napetost će biti još jača. A da ne govorimo o tome kako naše samopoštovanje i samopouzdanje sigurno od toga neće ojačati.
Iako je Ana privremeno sebe uspijevala uvjeriti da joj vozački ispit uopće nije potreban, svaki put kad je morala zamoliti prijateljicu da je odveze doma osjećala se sve gore. Činilo joj se da su sve njezine prijateljice pametnije, sposobnije i samostalnije od nje.
Izbjegavanje problema čini ga u našim očima sve većim! Mnogi ljudi su odahnuli kad su se konačno suočili s problemom i otkrili da ga uopće nije tako teško riješiti kao što im se to činilo. To im je dalo samopouzdanja da pokušaju učiniti i neke druge stvari u svom životu koje su, do tada, izbjegavali.
Kada je Ana konačno skupila hrabrosti i upisala se u auto - školu, bila je jako iznenađena. Naučiti voziti uopće nije bio tako velik problem kao što je očekivala! Doduše, učenje je trajalo malo duže, prošla je kroz nekoliko kriza kad je skoro odustala, instruktor je nekoliko puta bio na rubu sloma živaca - ali uspjela je. Čak je ispit položila u prvom pokušaju. Kasnije se ljutila na sebe - pa zašto je čekala toliko dugo? Već je davno mogla voziti kao i sve njezine prijateljice!
Ohrabrena uspjehom na vozačkom ispitu, Ana se odlučila pokušati još nešto što je već duže vrijeme željela, a isto tako joj se činilo neizvedivim - naučiti rolati. Zamolila je prijateljicu da joj pomogne. Vjerojatno pogađate - ni rolanje nije bilo tako teško kao što je Ana mislila.
Čak ako i ne riješimo problem s kojim smo se suočili, i to je bolje od njegova izbjegavanja. Iz svakog pokušaja možemo nešto naučiti. Ako ne pokušamo, nećemo sigurno ništa naučiti.
I da Ana nije iz prvog pokušaja položila vozački ispit, to ne bi bio neuspjeh! Mogla je otkriti u čemu je problem, gdje griješi, uzeti dodatne sate vožnje i pokušati ponovno. A sigurno bi naučila i to da ne treba odmah odustati. Većina problema može se riješiti ako smo dovoljno uporni.