Hipnoza

Iz knjige: S onu stranu zrcala
Autor(i): Dubravka Miljković, Majda Rijavec

Što je hipnoza?

Prizor se odvija u predavaonici jednog fakulteta. Trideset studenata koji su postigli visok rezultat na Testu podložnosti hipnozi sjede u svojim stolicama. Hipnotizer im govori tihim, monotonim glasom:

Udobno se smjestite na svojim stolicama i opustite se. Postajete sve opušteniji i opušteniji. Postaje vam toplo. Potpuno ste smireni. A sada osjećate kako postajete pospani ... sve više i više ste pospani ...

Jedan po jedan studenti zatvaraju oči a glave im se spuštaju. Kada su se svi umirili hipnotizer nastavlja:

A sada čvrsto sklopite ruke kao da su vam okovane. Koliko god pokušavali ne možete ih razdvojiti. Pokušajte ih sada razdvojiti. Vidite da ne možete.

Studenti pokušavaju razdvojiti ruke ali one ostaju spojene. Konačno hipnotizer prekida napetost:

Prestanite pokušavati i opustite se. Vaše ruke više nisu spojene.

Svi studenti s lakoćom razdvajaju ruke. Opuštaju se i čekaju hipnotizerovu sljedeću sugestiju.

Ovakve demonstracije hipnoze koje se, kao što vidimo, danas odvijaju i na sveučilištima stvaraju dojam da je hipnotizirana osoba u posebnom stanju transa, odvojena od uobičajena stanja svijesti i bez samokontrole. Što je hipnoza?

Termin hipnoza izveden je iz imena grčkog boga spavanja Hypnosa. No spavanje u hipnozi ne igra nikakvu ulogu osim što osoba ponekad izgleda kao da spava. To, dakako, nije točno, jer kad bi hipnotizirani čovjek spavao ne bi mogao reagirati na hipnotičku sugestiju.

Hipnoza je stanje svijesti koje ima jednu ili više sljedećih karakteristika:

  • povišena sugestibilnost (povećana spremnost da se prihvate predložene promjene u opažanju - ovaj luk je jabuka)
  • sužavanje i usmjeravanje pažnje (hipnotizirana osoba u stanju je isključiti sve druge podražaje iz okoline)
  • upotreba imaginacije i halucinacija bez ikakva napora (u slučaju vidnih halucinacija osoba može vidjeti ono čega nema ili ne vidjeti ono što postoji)
  • pasivno i receptivno stanje
  • smanjena osjetljivost na bol 

Hipnotička indukcija

U hipnotičku stanju osoba postaje izrazito prijemčiva na određene unutarnje i izvanjske podražaje. U stanju je usmjeriti svoju pažnju na jedan vrlo uski aspekt stvarnosti i zanemariti sve ostalo. Hipnotizer izaziva hipnotičko stanje polako navodeći čovjeka na to da se opusti i izgubi interes za izvanjske događaje. To može trajati samo nekoliko minuta ali i mnogo duže, ovisno o svrsi i metodi hipnoze.

Dopuštajući hipnotizeru da ga vodi i usmjeruje osoba može postati svjesna stvari kojih obično nije, i postati nesvjesna stvari kojih je obično svjesna. Tako se može do u detalje sjetiti nekog događaja koji je zaboravila, a ne osjetiti bol uboda iglom ako joj hipnotizer tako sugerira.

Hipnotizer može također osobi sugerirati nešto što će osoba zapamtiti i kad hipnotičko stanje prođe. Taj fenomen se naziva posthipnotičkom sugestijom. Tako hipnotizer može osobi sugerirati da nakon izlaska iz hipnotičkog transa neće moći čuti riječ psihologija. Osoba će zaista izvijestiti kako ljudi oko nje govore čudno i ne izgovaraju neke riječi, a neće biti svjesna da je dio njezine svijesti dobio zadatak da blokira tu riječ.

Je li hipnoza alternativno stanje svijesti?

Mnogi autori kažu da hipnoza nije posebno stanje svijesti. Argumenti koji se za to navode su sljedeći:

  • ispitanici samo pokušavaju ugoditi eksperimentatoru i ne pokvariti predstavu
  • ispitanik igra ulogu za koju vjeruje da se od hipnotizirane osobe očekuje da igra
  • osobna očekivanja o tomu kako lako osoba može biti hipnotizirana ili o tomu što je hipnoza
  • nisu dokazane razlike u fiziološkim pokazateljima između hipnotiziranih i nehipnotiziranih ispitanika (pokreti očiju, moždani valovi, disanje, brzina otkucaja srca)

Jedna od najuvjerljivijih teorija koja podržava ideju da hipnoza ipak jest jedinstveno i posebno stanje svijesti je teorija o disocijaciji. U stanju disocijacije jedan dio našeg uma svjestan je onoga što nam se događalo i može o tomu izvijestiti, dok drugi dio nije. Vjerojatno vam se više puta dogodilo da ste vozeći automobil došli na mjesto kamo ste krenuli a da se uopće ne sjećate ni jednog detalja vožnje. Ipak, vozili ste, stajali na crvenom svjetlu, uspješno se prestrojavali iz jedne trake u drugu, pretjecali i stigli na cilj! No jedan dio vašeg uma toga uopće nije bio svjestan niti se mogao prisjetiti.

Povijest hipnoze

Franz Anton Mesmer (1734 - 1815)

Austrijski liječnik Mesmer, otac moderne hipnoze koju je nazivao animalnim magnetizmom, vjerovao je da magnetna struja izlazi iz njegovih dlanova i omogućuje mu proces hipnoze. Službena medicina njegova vremena nije ga priznavala bez obzira na značajne uspjehe koje je imao u liječenju različitih bolesti.

James Braid (1795 - 1860)

Britanski liječnik koji je u početku bio protiv mesmerizma, no kasnije se zainteresirao za nj. Razvio je tehniku fiksacije očiju za induciranje opuštanja i 1842. god. nazvao je hipnozom - prema Hypnosu, grčkom bogu spavanja. Braid je naime mislio, kako je hipnoza vrsta spavanja. Kada je kasnije uvidio svoju pogrešku pokušao je promijeniti naziv hipnoza u monoedizam (što znači utjecaj samo jedne ideje), ali mu nije uspjelo; do tada se termin hipnoza već bio uvriježio. Koristio je hipnozu za smanjenje boli za vrijeme operacija, smanjenje krvarenja i pospješivanje iscjeljenja u svojih pacijenata. Izrazito je smanjio broj smrtnih slučajeva kod operacija, što su kasniji liječnici uspjeli primjenom tek mnogo suvremenijih tehnika.

Ambrose-Auguste Liebeault (1823 - 1904)

Francuski liječnik i osnivač Nancy škole za sugestivne terapije.

James Esdaile (1808 - 1859)

Škotski liječnik koji je upotrebom principa hipnoze izveo tristo velikih i više od dvije tisuće manjih operacija

Karl A. Menninger (1839 - 1990)

Vodeći američki psihijatar, osnivač čuvene klinike Menninger, gdje se hipnoza koristila i klinički i pokusno.

Sigmund Freud (1856 - 1939)

Premda se kasnije okrenuo tradicijskoj psihoanalizi, Freud je proveo neko vrijeme u Nancy školi i dao velik doprinos znanstvenom proučavanju hipnoze. Imao je teškoće pri hipnotiziranju svojih pacijenata, ali je uvijek osjećao da bi ta tehnika bila iznimno korisna kad bi ju koristili hipnotizeri vještiji od njega.

Milton Erickson (1901 - 1989)

Proglašen najutjecajnijim hipnoterapeutom suvremenog doba. Prvi je razvio vještinu indirektne sugestije u hipnozi. Koristio je hipnozu kao tehniku za promjenu ponašanja kod velikog broja pacijenata.