Komunikacija i samopoštovanje

Iz knjige: Razgovori sa zrcalom
Autor(i): Dubravka Miljković, Majda Rijavec

Možda vam se čini da vještina komuniciranja nema neke izravne veze sa samopoštovanjem kao što imaju druga poglavlja u ovoj knjizi. Ipak, nije tako:

  • Slika o sebi u velikoj mjeri se gradi i kroz odnose s drugim ljudima. Ako je komunikacija s drugima neuspješna, ako smo često u konfliktima i svađama - vrlo je vjerojatno da ni naše samopoštovanje neće biti visoko.
  • Ako ne uspijevamo izgraditi zadovoljavajući trajni odnos prijateljstva i ljubavi s drugim ljudima, ako smo usamljeni i nesretni zbog toga - učinak na samopoštovanje sigurno neće biti pozitivan.
  • Uspješna komunikacija je i jedan od ključnih faktora uspješnosti na poslu. A da uspjeh povećava samopoštovanje i samopouzdanje vjerojatno ne treba ni govoriti

Kako komuniciraju ljudi visokog samopoštovanja?

Ovi ljudi govore uvjerljivo, bez mnogo oklijevanja, a obično imaju i vrlo bogat rječnik. U njihovu govoru česte su rečenice koje pokazuju kako vode računa o drugim ljudima, njihovim mišljenjima i osjećajima (Shvaćam što želiš reći). Prihvaćaju svoju odgovornost i spremni su priznati pogreške (Žao mi je, možda to nisam trebao reći). Neverbalna komunikacija u skladu im je s verbalnom. Sposobni su suosjećati s drugima, te podnijeti i neuspjeh i kritiku.

Kako komuniciraju ljudi niskog samopoštovanja?

Ljudi niskog samopoštovanja komuniciraju defenzivno, tj. skloni su poruke drugih ljudi tumačiti protiv sebe i kada objektivno nije tako. To pokazuje mlitav stav njihova tijela, samozaštitnički pokreti (prekrižene ruke i noge) i nedostatak živosti. Ne izgledaju sigurni u sebe i bojažljivi su u socijalnim odnosima. O sebi često govore potcjenjivački, a drugima zavide. Skloni su oklijevati u govoru, koriste fraze koje su u njihovu društvu "popularne" jer im je izuzetno stalo do toga da budu prihvaćeni. Često koriste poštapalice. Imaju loše mišljenje o vlastitim socijalnim vještinama i obično izbjegavaju socijalne kontakte. Kada su prisiljeni na njih (primjerice, moraju doći na neku proslavu), obično se teško uklapaju i ostaju po strani.

Komunikacijske vještine

Osim ako niste sami na pustom otoku ili u zatvorskoj samici, veći dio dana provodite u komunikaciji s drugim ljudima: slušajući ih, gledajući ih, govoreći im, pišući ili čitajući. Slušanje, govorenje, pisanje i čitanje su, dakle, oblici komunikacije.

U prosjeku ljudi jako malo čitaju i pišu, čak i ako su pismeni: tek 16% vremena čitaju, odnosno 9% pišu od ukupnog vremena koje provedu u komunikaciji. (Istina je da ljudi mogu komunicirati i sami sa sobom: pisati sami sebi, slušati se, čak i pričati sami sa sobom, no ovdje nas više zanima komuniciranje s drugim ljudima.) S druge strane, govorenje i slušanje je u našim životima zastupljeno s 35%, odnosno, s 40%! Prisjetimo li se, međutim, svog školovanja, zaključit ćemo kako smo baš tome što nam u životu treba najviše - podučavani najmanje. Toliko o povezanosti škole i života.

Područje komunikacije izuzetno je opsežno, podrobno razlaganje te teme nadilazi ciljeve ove knjige. Stoga ćemo se ovdje ograničiti na temeljne komunikacijske vještine koje čitatelju mogu pomoći u svakodnevnim odnosima s ljudima. Nakon toga detaljnije ćemo se osvrnuti na specifične probleme u komunikaciji koje imaju ljudi niskog samopoštovanja - uspostavljanje kontakta i vođenje razgovora.