Noćne more - đavolji put u nesvjesno

Iz knjige: S onu stranu zrcala
Autor(i): Dubravka Miljković, Majda Rijavec

Imate li noćne more? Većina ljudi ima ih jednom do dva puta godišnje. Oni koji ih imaju češće (izuzet ćemo sada one koji su preživjeli traume) su posebno osjetljivi ljudi, puni povjerenja naspram drugih, okrenuti kreativnim profesijama, primjerice: umjetnici i učitelji. (Zapravo, ovo s učiteljima je vrlo intrigantno; jako bi nas zanimao način kako se došlo do ovog zaključka tj. je li doista kreativnost profesije uzrokom noćnih mora učitelja ili je to nešto mnogo prozaičnije. Naime, što se naših učitelja tiče, stvari su više no jasne, pa se eto pitamo...) Jer, u srednjem su se vijeku noćne more tretirale kao djelo sotone, pa su nesretnike (učitelje, dakle, i druge umjetnike) liječili paljenjem na lomači.

Psihijatar Ernest Hartmann, koji nedaleko Bostona ima kliniku za proučavanje i liječenje poremećaja u spavanju, kaže kako noćne more mogu biti i - korisne. Radeći dugo s veteranima vijetnamskog rata došao je do zaključka da mozak koristi noćnu moru kako bi prijašnju traumu smjestio u neki sadašnji kontekst. Nešto poput - klin se klinom izbija ili obično razvodnjavanje traume. Već smo spomenule kako naš mozak sam po sebi funkcionira puno bolje nego kad se mi u to miješamo, pa ovakvo zalječivanje traume noćnim morama ima smisla.

Ponekad, međutim, noćna mora može pokrenuti začarani krug u kojem jedna mora izaziva drugu i tako u beskraj. Tako se u literaturi opisuje slučaj tridesetpetgodišnje žene čiji je javni život tj. život na javi, bio više nego uredan: sretno udana za uspješna liječnika, tri sina, lijepa kuća, vlastiti dobro uhodan posao s orhidejama - što ćeš više! Ali noću je imala more - čak po četiri puta, i to još od svoje pete godine, kad je sanjala kako ju progoni zla vještica. Terapeut kojemu se prvom obratila pripisao je te noćne more poremećajima u radu mozga koji su posljedicom traume iz djetinjstva i dao joj lijekove. Njezin je pak svećenik za more optužio vraga, te prepisao njegovo istjerivanje. Obitelji je to donijelo neugodnosti - premda je žena nakon toga mirno spavala cijeli mjesec. Kad su se more opet javile, obratila se liječniku Barryju Krakowu. On nije inzistirao na traumama iz djetinjstva. Dao joj je list papira i tražio da opiše jednu svoju moru. Napisala je:

Nalazim se sa svojom majkom na Havajima. Vidim kako se s brda prema nama kotrlja ogromna stijena. Pokušavam odgurnuti svoju majku, no to mi ne uspijeva i ona pada pogođena gromadom.

Tada je Krakow zatražio da okrene papir i da na poleđinu napiše kako bi htjela da se san odigra. Napisala je kako se stijena nije niti skotrljala niz brdo, a ona i majka su kupile velike bukete orhideja. Krakow joj je potom naložio da svakoga dana po pola sata čita i ponavlja tu novu verziju sna. Bilo joj je teško povjerovati da bi se tako jednostavno mogla riješiti tridesetgodišnjih mora, no nakon šest mjeseci one su se prorijedile na samo jednu do dvije tjedno, a nakon tri godine uklopila se u, na početku spomenut, prosjek.

Ne možeš imati noćne more od hrane.

Možeš. I od hrane i bez hrane.

Drugi način borbe s noćnim morama je aktivno uključivanje u san, odnosno, njegovo mijenjanje "iznutra". Ako ste gledali film Ubojstvo u snu, onda znate kako to izgleda, a sada znate da to što ste vidjeli na filmu i nije baš sama fantastika. To se zove lucidan san - malo kasnije ćemo vas naučiti sve što znamo o tomu. Znači, umjesto da dopustite čudovištu iz svoga sna da vas pojede - pojedete vi njega. Jako dobro.

No, postoji i vjerovanje da će se čovjek zaštititi od loših snova ako prije spavanja pokuca na drveni okvir postelje. A možete si, poput Indijanaca, iznad postelje objesiti mrežu za hvatanje ružnih snova. Nemate li originalnu, može vam u tu svrhu poslužiti i rashodovani teniski reket (osobito ako ga ne možete skupo prodati!) kojeg ukrasite školjkicama, perlicama, krpicama i perjem. Garant djeluje.      

Dobro, dobro - neću nastavljati. I ovo ne možete posuđivati za svoje noćne more! Valjda imate nešto svojega. Najodvratnije što ja mogu zamisliti je Sofijin izbor. Što mi je to uopće trebalo?! Ma, ubuduće gledam samo Batmana i Gole pištolje.