iep.hr Popularna psihologija

O čemu ovise učinci droge?

Iz knjige: S onu stranu zrcala
Autor(i): Dubravka Miljković, Majda Rijavec

Kakav će učinak imati neka droga ovisi o velikom broju faktora.

Način ulaska u tijelo

Jedna te ista droga može biti u različitim oblicima: kao prah, tableta ili tekućina, pa se i na različite načine može unijeti u organizam: kroz nos, pluća, probavni sustav ili venu. Učinci su brži i jači ako je droga unesena kroz pluća ili intravenozno. Unošenje droge kroz probavni trakt ima odgođene i slabije učinke.

Fizičke i psihičke značajke osobe

Neki ljudi ne dožive ništa čak niti nakon unošenja veće doze droge u organizam, dok je drugima dovoljna i manja količina pa da budu potpuno preplavljeni različitim doživljajima.

Težina, metabolizam i zdravstveno stanje osobe također utječu na učinke droge koju osoba unese. Poznato je da teži ljudi lakše podnose alkohol. Što netko ima više kilograma (pogotovo ako su oni u mišićima a ne u salu), to će moći popiti više alkohola bez da osjeti njegove popratne efekte.

Stavovi i očekivanja osobe i njezine okoline

Ljudi koji uzimaju drogu očekuju posebna i neobična iskustva. Ako, međutim, osoba u njih ne vjeruje - takvi se učinci neće pojaviti. Neće ih biti niti u slučaju kad okolina ne potiče interpretaciju fizičkih učinaka droge na način koji takve doživljaje omogućuje.

Hoće li i kakvo će alternativno stanje svijesti neka droga izazvati, ovisi o fiziološkim, ali još više o psihičkim faktorima. Korisno je znati koju drogu u kojoj količini i na koji način je neka osoba uzela, ali za prognozu ponašanja i doživljaja osobe to može biti potpuno nevažno bez poznavanja psihičkih faktora.

Kakav će učinak izazvati droga? 

Za ovo je marihuana najbolji primjer. Većina pušača marihuane mora naučiti kako postići alternativno stanje svijesti nazvano intoksikacija marihuanom. Obično, prvih nekoliko puta pri pušenju marihuane, osoba osjeća neke izolirane učinke poput zujanja u ušima, ali njezina svijest ostaje manje više normalna, pa se često pita zbog čega svi dižu toliku buku oko droge koja ima tako slab učinak.

No uz pomoć iskusnijih korisnika ove droge koji početniku sugeriraju da se usredotoči na određene aspekte događaja ili da pokuša doživjeti određena specifična iskustva, uobičajeno stanje svijesti se narušava i pojavljuje se izmijenjeno stanje svijesti. Do ove promjene često dolazi vrlo naglo.

Činjenica je da naivni pušač marihuane može prvih nekoliko puta popušiti ogromne količine bez ikakvoga učinka, a onda se učinak naglo pojavljuje i sa samo jednom desetinom prijašnje doze. Farmakolozi ovu pojavu nazivaju obrnutim efektom tolerancije. Očito je da fiziološki faktori nisu dovoljni za promjenu svijesti. No kad jednom osoba nauči kako da razvije svoju pažnju i svjesnost, potreban je samo mali fiziološki poticaj da bi se konačno narušilo uobičajeno stanje svijesti i pojavilo alternativno.

Očito da bez ispravnih očekivanja i male pomoći svojih prijatelja marihuana neće proizvesti izmijenjeno stanje svijesti. To, dakako, ne znači da je marihuana slaba droga! No, neki ljudi ne reagiraju ni na veće količine puno jačih droga kao što je, primjerice, LSD.

A kako to radi CIA?

Za vrijeme drugoga svjetskog rata američka obavještajna agencija započela je istraživanja kako bi se otkrilo drogu istine. Od kakve bi to koristi bilo u obavještajnom radu ne treba ni govoriti. Uhvatite protivničkog špijuna, date mu drogu - i on pjeva. Kao ptičica.

Voditelj tima bio je Dr. Winfred Overholser, ravnatelj Bolnice Sveta Elizabeta u Washingtonu. Članovi tima eksperimentirali su s meskalinom, barbituratima i skopolaminom, ali su ubrzo odustali. Onda su, u proljeće 1943. godine, zaključili da marihuana kao potencijalna droga istine najviše obećava i započeli program provjere.

Prva skupina od dvanaest ispitanika uzela je marihuanu u koncentriranomu tekućem obliku. Jedan član tima koji je tomu prisustvovao kasnije je izjavio:

Nije se dogodilo ono što smo očekivali! Očito, ljudski organizam nije mogao odjednom podnijeti toliku količinu droge. Ispitanici su se naginjali naprijed i povraćali.

I, što je bilo najgore, nisu otkrili nikakve tajne, a jednoga su čak morali prebaciti u bolnicu! Nakon što su shvatili da marihuanu u tekućem obliku ne mogu koristiti, prešli su na cigarete. Prva provjera na terenu odvijala se 27 svibnja 1943. godine.

Ispitanik je bio August Del Gracio, u dokumentima Agencije opisan kao notorni njujorški gangster. George White, kapetan koji je u Agenciju došao iz Odjela za narkotike naveo je Del Gracia da uzme drogu tako da ga je pozvao u svoj stan na čašicu razgovora. I cigarete dakako! White je već prije bio razgovarao s Del Graciom o potrebi suradnje mafije u držanju agenata sila Osovine dalje od NewYorka i pripremi invazija na Siciliju.

Del Gracio je već dao do znanja da je osobno ubio doušnike koji su informacije prenosili FBI-u. Bio je vrlo tvrd i, ako se njega može nagovoriti da "propjeva" pod utjecajem droge, onda će to vrijediti i za njemačke zarobljenike. Barem su tako članovi tima vjerovali.

White je Del Graciu nudio cigarete sve dok ovaj nije postao neuobičajeno brbljiv. U sljedeća dva sata gangster je Whitu otkrio tajne krijumčarske putove droge. Te informacije bile su tako osjetljive da ih je Agencija izbrisala iz dokumenta koji je javno objavljen 34 godine kasnije. U jednom trenutku je rekao: Što god činili nemojte nikad upotrijebiti ništa od ovoga što sam vam rekao.

U sljedećim razgovorima White je u cigarete stavio toliko marihuane da je Del Gracio čak na jedan sat izgubio svijest. U timu su eksperiment smatrali uspjehom. Gangster je ipak progovorio!

Kada se nešto načulo o ovim eksperimentima, agent koji je radio s Whiteom, danas sudac, kaže da njegovi kolege do kraja rata nisu od njega htjeli uzeti ni jednu cigaretu!