Zašto neki ljudi imaju homoseksualnu orijentaciju?

Iz knjige: Srce moje i tvoje u ljubavi stoje
Autor(i): Dubravka Miljković, Majda Rijavec

Kao i kod drugih ljudskih osobina postavlja se pitanje je li homoseksualnost urođena (dakle pod utjecajem bioloških faktora poput hormona i gena) ili je posljedicom ranih životnih iskustava? Teorija je mnogo. Većina stručnjaka ne vjeruje da homoseksualnost uzrokuje samo jedan faktor; smatra se da je posljedicom kombinacije genetskih, hormonalnih, kognitivnih i okolinskih faktora. Samo usput napomenimo kako se mnoge druge stvari (u odnosima heteroseksualaca) broje pod sasvim normalne - primjerice opsjednutost velikim grudima - ženskim. Tu nitko ne traži dublja i/ili patološka objašnjenja.

Neka istraživanja sugeriraju da su homoseksualci rođeni s ponešto drugačijim mozgom, no značaj toga još nije utvrđen. Poznato je da mnogi homoseksualci - i muškarci i žene - vjeruju kako su oduvijek bili takvi. samo, neki od njih uoče kako su drugačiji od drugih u dobi od 6 ili 8 godina, a neki to shvate u tinejdžerskoj dobi. Neki pak postanu homoseksualci u svojoj odrasloj dobi, ponekad i nakon što dobiju djecu. Usprkos takvim kontroverzama, terapeuti smatraju kako je seksualnu orijentaciju vrlo teško promijeniti, osobito kod muškaraca. No, postoje i kulture koje potiču homoseksualne aktivnosti mladića, no kad im dođe vrijeme zasnivanja obitelji lako postaju heteroseksualci.

Spol ili osoba?   

Dvadesetpetogodišnji Mathew E. je već u dobi od 14 godina počeo pokazivati podjednak interes i za djevojke i za mladiće. Kao student bio je (samo) homoseksualac - potaknut na to brojnim nasilnim heteroseksualnim odnosima što ih je gledao oko sebe. Posljednjih se pet godina deklarira kao biseksualac. Postoje periodi kad mi jednostavno odgovara određena vrsta kose na nečijem vratu, izgled njegovih očiju ili usni, ali to nije nužno ograničeno na jedan spol. Često je puno snažnija želja da prste provučem baš kroz kratku kosu nego da to bude baš kosa žene ili baš muškarca. Neki od njegovih partnera to ne razumiju pa dolazi do narušavanja povjerenja ili do ljubomore. Znaju mu reći: Kako možeš biti siguran da me želiš kad sam ja samo jedan spol? - Međutim, nije stvar u tomu - kaže Mathew. Ja ne želim spol. Ja želim osobu. (Leland)

Žene češće nego muškarci mogu kasnije u životu svoju heteroseksualnu orijentaciju promijeniti u homoseksualnu - čak u svojim tridesetim i četrdesetim godinama. Obrnuti redosljed baš nije vjerojatan. Doduše, zabilježeno je par slučajeva pretvorbe homoseksualca u heteroseksualca  - nešto pod utjecajem religije, a nešto kao rezultat psihoterapije. Međutim, opća je ocjena kako je daleko lakše pomoći homoseksualcu da nauči preživljavati društveni pritisak, nego ga konvertirati. Usput, čini se da se u većini slučajeva među lezbijkama najprije rađa ljubav, a tek iza nje slijedi spolna želja. Kod muškaraca stvari su, izgleda, obratne: najprije razvijaju seksualnu orijentaciju, a onda dolazi ljubav.

Sve u svemu, teško je ako ne i nemoguće reći zašto je netko postao homoseksualac. Lakše je reći što ne uzrokuje homoseksualizam. Naime:

  • Nema dokaza da je muška homoseksualnost uzrokovana dominantnom majkom ili slabim ocem.
  • Također nema dokaza da djevojčice koje odabiru stereotipne muške uloge kasnije postaju homoseksualne.
  • Djeca koju su odgojili roditelji homoseksualci ili lezbijke ništa češće ne postaju homoseksualcima od djece koju su odgojili heteroseksualni roditelji. Tako su u jednom istraživanju uspoređivali dvadeset i sedmero djece čije su majke lezbijke s isto toliko djece čije majke (još) nisu lezbijke. Samo dvoje djece iz lezbijskih obitelji se i samo homoseksualno orijentiralo. (Tucker).

Psiholog M. Bailey proveo je do sada najveće istraživanje na muškarcima homoseksualcima i - njihovim odraslim sinovima. Njih 55 (očeva) koji su, dakle, bili homoseksualci ili biseksualci (ali si to nisu smjeli priznati pa su se mladi oženili) imali su ukupno 82 sina; najmlađi od njih imali su 17 godina. Bez obzira na način mjerenja njihove seksualne orijentacije (ponašanje, maštanje, spolni identitet) tek ih je devet posto bilo homoseksualaca - ništa više od onoga što bi se očekivalo u genetičkim studijama. U prilog je to mišljenju kako se homoseksualnost ne prenosi utjecajem okoline. Vjerojatno počinje puno ranije, kaže Bailey. On je inače analizirao i 41 prijašnje istraživanje o homoseksualcima i njihovom ponašanju u djetinjstvu. Svaka od tih studija nedvojbeno je ukazivala na jedno: ženskasto ponašanje dječaka već u vrlo mladoj dobi. Većina onih što su se baš izrazito ženskasto ponašali, definitivno su se homoseksualno orijentirali. (O ženskoj homoseksualnosti nema takvih podataka, ali nema ni razloga vjerovati da bi bili drugačiji.)

Što se Baileya tiče, on i dalje istražuje genetske uzroke i ostale prenatalne utjecaje koji bi eventualno pogodovali razvoju homoseksualnosti, a koji je značaj njegovih dosadašnjih rezultata svjedoče i vijesti o posve legalnom usvajanju djece od strane homoseksualnih parova. A dva su Engleza našla u Americi dvije žene od kojih je jedna bila donatorica jajašca, a druga surogat - majka. Uz toliko u proizvodnju uključenih nije čudo što su se rodili blizanci. Problem će im biti vratiti se u Englesku gdje takve kombinacije (još) nisu ozakonjene.

A zakoni?

Zakoni koji uređuju homoseksualno ponašanje  možda su suludi, ali su barem jasni.

Donošenjem zakona 1967. muška homoseksualnost dopuštena je u Velikoj Britaniji ako su zadovoljeni sljedeći uvjeti:

  • oba su partnera navršila 20 godina i 364 dana
  • oba pristaju na taj čin
  • nijedan od njih ne služi u oružanim snagama Njezina Veličanstva niti u trgovačkoj mornarici
  • sami su u sobi, čine to na privatnom mjestu u Engleskoj ili Walesu, ali na mjestu koje nije nužnik kojem bi netko drugi imao pristup u slučaju da oni koji sudjeluju u činu nisu zaključali vrata.

Žensko homoseksualno ponašanje nikada nije bilo nezakonito jer viktorijanski zakonodavci nisu smogli snage prosvijetliti Njezino Carsko Visočanstvo kada je odbila pomisao da bi to itko mogao činiti.

T. Webb i S. Brewer     Blefsikon - Seks

Jedno je zanimljivo istraživanje (Tucker) pokazalo da što neki muškarac ima starijega brata, to je veća vjerojatnost kako će biti homoseksualac (on, ne brat). Također među muškarcima s četvoro ili više braće sedamdeset ih je posto bilo homoseksualaca. Ako to i jest točno, makar nam je malo sumnjivo, ipak ništa ne govori o tome zašto bi sama činjenica da netko ima starijega brata i/ili još trojicu ili više drugih imala ikakve veze sa seksualnim sklonostima

Trokut u okviru istoga spola

Federiquito i Salvardocito - nježna imena dvojice ljubavnika: Federica Garcie Lorce i Salvadora Dalija. Ljubav je, navodno, bila samo platonska. U svojoj 85. godini Dali je priznao kako je to bila erotična, ali i tragična ljubav na koju on ipak nije mogao (tjelesno) uzvratiti. A navodno je Lorca bio i impotentan. A Dali je sam sebe nazivao velikim masturbatorom, pa stvari baš nisu posve jasne. A postoji i treća osoba, muška također: poznati filmski redatelj Luis Bunuel. Sva su se trojica upoznali na studiju u Madridu 1920. godine. (Homoseksualizam vjerojatno nema nikakve veze s njihovim uspjesima i slavom.)