iep.hr Popularna psihologija

Što učiniti kada dijete dobije lošu ocjenu

Autor(i): Ingrid Brdar, Majda Rijavec

Cijena: 90,00 HRK NARUČI

Format:17x24cm

Broj stranica:141

Uvez:meki

RIJEČ AUTORICA
SADRŽAJ
IZ KNJIGE
IZ STRUČNE RECENZIJE

RIJEČ AUTORICA

Knjiga je u prvom redu namijenjena roditeljima koji imaju djecu u osnovnoj školi. Međutim, i ostali roditelji mogu u njoj naći mnogo informacija o tome kako odgajati dijete da bi se uspješno suočavalo sa stresom zbog školskog neuspjeha. Knjiga također sadrži informacije o tome kako razvijati motivaciju i radne navike, kako pomoći djetetu da razvije smopoštovanje i pozitivnu sliku o sebi, koji stil odgoja odabrati te kada nagrađivati a kada kažnjavati dijete. Osim roditeljima knjiga može biti korisna i stručnjacima koji rade s djecom i roditeljima: školskim psiholozima, pedagozima, nastavnicima i odgajateljima.

Kao odrasli ljudi dobro znamo što znači stres i učimo se živjeti s njim. No vjerojatno bi nam bilo lakše da su nas roditelji u djetinjstvu pripremili za djelotvornije suočavanje sa stresom. Međutim, ni naši roditelji nisu bili bolje sreće - ni njih nitko nije učio kako se ponašati u takvim situacijama. Dio informacija pruža ova knjiga koja je pisana s namjerom da čitateljima pruži saznanja do kojih je došla suvremena psihologija. Prikazani su i odgovori djece, roditelja i nastavnika koji su prikupljeni u istraživanju načina na koji se djeca suočavaju sa stresom zbog neuspjeha u školi. Odgovori djece pokazuju kako se ona osjećaju i kako razmišljaju. Svako dijete je svijet za sebe i sigurno je da "čudotvornih" recepata nema. Ipak, nadamo se da će knjiga mnogim roditeljima pomoći u trenutku kad se suoče sa neugodnim "Mama, tata, dobio sam jedan..."

SADRŽAJ

• Djeca i stres
• Što je stres?
• Znakovi stresa
• Najčešći izvori stresa kod djece
• Koja djeca se uspješno suočavaju sa stresom?
• Procijenite stres svoga djeteta
• Kako djeluje različita razina stresa?
• Zašto je loša ocjena stres?
• Pitanja za roditelje
• Vježba za roditelje
• Kako djeca reagiraju na lošu ocjenu?
• O čemu ovisi kako će dijete reagirati na stres?
• Što kažu djeca
• Negativne strategije
• Ljutnja i druge emocionalne reakcije
• Poricanje i izbjegavanje
• Pasivno prihvaćanje
• Samookrivljavanje
• Pozitivne strategije
• Učenje s namjerom da se ocjena popravi
• Socijalna podrška i utjeha
• Uočavanje pozitivnog
• Bavljenje drugim aktivnostima
• Uzroci uspjeha i neuspjeha
• Sposobnosti
• Predznanje
• Radne navike
• Strah od škole
• Motivacija
• Naučena bespomoćnost
• Tko kontrolira događaje?
• Potreba za postignućem
• Želja za uspjehom i strah od neuspjeha
• Nagrade i kazne
• Kako učiti?
• Slika o sebi
• Slika o sebi i samopoštovanje
• Slika o sebi i školski uspjeh
• Važnost uspjeha u osnovnoj školi
• Ponašanje roditelja i slika o sebi
• Stil odgoja
• Autoritarni roditelji
• Autoritativni roditelji
• Permisivni roditelji
• Roditelji i nastavnici
• Ni nastavnicima nije lako
• Što kažu nastavnici
• Surađujte s nastavnicima
• I za kraj
• Kako dijete uči strategije suočavanja sa stresom?
• Mogu li djeca promijeniti način reagiranja na stres?
• Što kada rješenje problema ne ovisi o nama?
• Što kažu roditelji?
• A što žele djeca?

IZ KNJIGE

PORICANJE I IZBJEGAVANJE

Za neku djecu ocjena predstavlja tako intenzivno loše iskustvo da pokušavaju negirati da se to uopće dogodilo ili to pokušavaju pod svaku cijenu zaboraviti. Pritom je većina ovakve djece svjesna da su dobili lošu ocjenu, ali pokušavaju ne misliti na to i ponašati se kao da se ništa nije dogodilo. Neka maštaju i zamišljaju da je ocjena nestala, dnevnik izgorio ili se škola srušila. Druga djeca zaista uspiju sebe uvjeriti da nisu ni dobila lošu ocjenu.

Iako poricanje i izbjegavanje mogu biti vrlo djelotvorni u smanjivanju napetosti na kraće vrijeme, oni su vrlo neefikasni na duži rok. Ako dijete izbjegava misliti o svojim lošim ocjenama postoji mala vjerojatnost da će ih popraviti. Još je opasnija mogućnost da pretjerana upotreba ove strategije dovede do pojave psihosomatskih simptoma, među ostalim i do poremećaja u hranjenju. Zbog čega djeca razvijaju ovakvu strategiju suočavanja sa stresom? Neki su roditelji vrlo strogi i na lošu ocjenu reagiraju vikom, kažnjavanjem pa i batinama. Drugi pak iskazuju očit prijezir, ne razgovaraju s djetetom i prekidaju uobičajenu komunikaciju. Za neku djecu je to više nego što mogu podnijeti. Strah od roditelja je prevelik i jednostavno se ne žele suočiti sa realnošću loše ocjene. Neki roditelji vrednuju svoje dijete isključivo prema školskom uspjehu. Ako ima dobre ocjene, pokazuju da ga vole i cijene, ali kada dobije jedinicu ponašaju se kao da nije vrijedno ni živjeti. Dijete takvih roditelja vrlo brzo počinje i samo sebe tako vrednovati - a tko želi o sebi imati tako loše mišljenje?

Kada primijetite kod svog djeteta sklonost da poriče i izbjegava neuspjeh, upitajte se: kako ste zadnji put reagirali na lošu ocjenu? Hoće li vaše dijete radije pobjeći u svijet mašte nego se suočiti s vama? Jesu li dobre ocjene jedini način da dijete zadobije vašu ljubav i poštovanje?

IZ STRUČNE RECENZIJE

Na kraju mogu reći da je knjiga pisana vrlo jasnim i živim stilom, dobro je znanstveno utemeljena a s druge strane pristupačna najširoj publici roditelja i svih koje zanima ovo područje. U knjizi je postignuta dobra ravnoteža između teorijskih objašnjenja i praktičnih savjeta kako se nositi sa stresom. Posebni šarm knjizi daju izjave iz "dječjih usta" koja živopisno pokazuju dječju patnju pri suočavanju s lošim ocjenama ali s druge strane nude i vrlo oštroumna rješenja kako da odrasli pomognu djeci u rješavanju problema. Roditeljske nas izjave pak upućuju da su mnogi od njih zaboravili kako je njima samima bilo u takvoj situaciji.
Jednom rječju ova knjiga će ih sigurno na to podsjetiti ali će ponuditi i više od toga, uvid u to kako do problema dolazi i što činiti da se oni uspješno prevladaju.
Prof. Dr. Vlasta Vizek Vidović

Razmišljajući što da pri kraju istaknem kao najveću vrijednost knjige, izabrala sam njezine dvije osobitosti koje tako često nedostaju knjigama koje govore o djeci. Prva je optimizam kojim ova knjiga zrači, a koji je izvrstan pokretač i u dobrim i u lošim vremenima. druga je pripisivanje odgovornosti odraslima za dobrobit djece jer "svijet ostaje na djeci", ali onakav kakvim ga odrasli prethodno izgrade!
I na kraj želim reći kako sam istinski uživala čitajući ovu knjigu, a došavši do kraja shvatila sam da sam je čitala malo kao stručnjak, a malo kao majka. Pitanja koja su mi se pritom postavljala, poput: "Radim li i ja tako s djecom?", te "Razgovaram li i ja tako sa svojom kćerkom?" najbolji su pokazatelj da je ova knjiga podjednako poticajna i roditeljima i stručnjacima što je prilično teško postići.
Doc. Dr. Lidija Arambašić