Djed i baka u životu unuka – Unuci u životu bake i djeda

Iz sadržaja: 

• Nazivi za baku/djeda 
• Što ni(je) točno o starenju 
• Tipovi djeda/bake 
• Odnosi bake/djeda s roditeljima unuka 
• Jekyll i Hyde ponašanje unuka 
• Igre, igračke i igranja s unucima 
• Važni preduvjeti za siguran boravak unuka kod djeda i bake 

Baka o unucima 

Multikulturalni unuci 

Imam dva sina i od svakog po jednog unuka. Lav (po kojem je i novi papa dobio imeJ) ima 13 godina i koji mjesec, drag je i topao dječak. Može se to reći i za Rena, koji sad ima osam i pol godina i - napol je Japanac. Taj dođe iz škole, izuje tenisice, stavi ih na mjesto, obuje šlape, opere ruke i ode jesti. Nakon jela napiše zadaću pa vježba abakus... Prikaži više

Iz sadržaja: 

• Nazivi za baku/djeda 
• Što ni(je) točno o starenju 
• Tipovi djeda/bake 
• Odnosi bake/djeda s roditeljima unuka 
• Jekyll i Hyde ponašanje unuka 
• Igre, igračke i igranja s unucima 
• Važni preduvjeti za siguran boravak unuka kod djeda i bake 

Baka o unucima 

Multikulturalni unuci 

Imam dva sina i od svakog po jednog unuka. Lav (po kojem je i novi papa dobio imeJ) ima 13 godina i koji mjesec, drag je i topao dječak. Može se to reći i za Rena, koji sad ima osam i pol godina i - napol je Japanac. Taj dođe iz škole, izuje tenisice, stavi ih na mjesto, obuje šlape, opere ruke i ode jesti. Nakon jela napiše zadaću pa vježba abakus (jednom im je netko došao u školu demonstrirati abakus: pisao je neke zadatke po ploči pa se spetljao; Ren prišao pa ga ispravio.) Nakon abakusa, svira violinu, kasnije ga vode na nogomet i/ili boks. Ujutro prije škole čita ili vježba kanđi (japansko pismo s više od tisuću znakova). Mama mu nešto kaže, bez vike (kod nas se u kući ni inače ne kriči), a Ren posluša – otprve. Lav, drugi unuk, je skroz naš. Taj je normalan.  

Mirjana Dejanović 

P.S. Neki dan sam se popiknula prek' japanskih tenisica kaj su bile nasred hodnika, i kažem snahi: Čuj draga, sin ti lagano postaje Hrvat. 

Unuka o djedu 

Deda, dragi 

… Ponosna sam na to koliko te ljudi pozdravlja i ponosna na to kakva mi je deda bio faca. Cijenjeni i strogi profesor svima, dragi prijatelj izabranima, a voljeni tata, deda i "stari" samo nama. Nama si pričao, a ne predavao. Ponekad iste priče i smiješno mnogo puta, a sad pak imam osjećaj da ih nisam čula dovoljno puta. Red je na nama da pričamo o tebi i omiljene priče tvrdoglavo ponavljamo kako nijedan detalj ne bi izblijedio. 

Pričat ćemo o tome kako si, kada bi nas nekamo vozio, odlazio ranije u auto da ga za nas ohladiš ili ugriješ. … Pričat ćemo i o odvratno slatkoj kavi koju si pio. … Pričat ćemo i kako je mama nakon TV emisije najviše čekala tvoj komentar. A kada bi pubertetski hormoni stali između mene i mame, posjeo bi nas i rekao: "Ne možemo ovako, ja imam samo vas dvije."  

Pa, deda, ne brini i dalje imamo jedna drugu i ostavio si nas obje u dobrim rukama. Odi sada u miru, odi na mjesto gdje nema išijasa i gdje nema nikakvog bola. Odi na mjesto gdje su olovke uvijek našiljene, gdje pedometar bez greške broji tvojih 10.000 koraka dnevno, na mjesto gdje su predavaonice uvijek pune i gdje, naravno, nitko ne kasni. 

Pozdravi baku i tatu, čekajte nas i čuvajte. 

- Ljubavi, hvala što si nazvala. Vidimo se, volim te! 

- Volim i ja tebe deda. Volimo te. 

AKO stane 

Katarina Abaz Findak