Što je ljubav?
Volite li nekoga ili vam se on samo sviđa?
Bliskost možemo ostvariti u različitim odnosima - s prijateljima, roditeljima ili djecom. No većini ljudi najintenzivniji osjećaj bliskosti pruža - ljubav.
Dugo vremena psiholozi su bili neskloni kako definiranju tako i istraživanju fenomena ljubavi. Izgleda da se ta tema smatrala neozbiljnom i neprikladnom, a ništa bolje nisu prolazili ni oni koji su je pokušavali istraživati.
Jedan od prvih koji se hrabro uhvatio u koštac s psihologijom ljubavi bio je Zick Rubin. Njega je zanimalo što razlikuje ljubav od sviđanja. Kako znamo da nekoga volimo a ne da nam se samo jako sviđa? Nekima je razlika potpuno jasna, ali postoji i mnogi koji se često pitaju: Volim li ja tu osobu ili mi se samo sviđa?
Da bi dobio (znanstveni) odgovor na ovo pitanje Zick Rubin je prije nekih dvadesetak godina oblijepio cijelo Sveučilište u Michiganu tražeći studente - dobrovoljce koji bi mu u tomu pomogli. "Samo za ljubavne parove" - mamili su veliki natpisi. Javilo se toliko parova da ih Rubin nije sve niti mogao iskoristiti. Oni koji su se kvalificirali za ispitivanje (bili su brži) ispunili su niz upitnika u kojima ih se pitalo o osjećajima koje gaje prema svojim partnerima - istog ili suprotnog spola. Neki su u vezi bili tek par tjedana, a neki i po šest, sedam godina. Njihovi su odgovori omogućili Rubinu da načini razliku između sviđanja i ljubavi, odnosno, da utvrdi komponente obaju odnosa.
Netko nam se može sviđati i bez da ga volimo, no ne možemo voljeti nekoga tko nam se ne sviđa. Rubin je sviđanje definirao kao pozitivan stav prema drugoj osobi. Da bi nam se netko svidio moramo ga najprije poštovati i vjerovati kako je vrijedan našeg povjerenja. Kad smo jednom zaključili i odlučili da nam se sviđa, počinje se stvarati odnos. Divimo se osobinama sviđajuće nam se osobe, smatramo ju zrelom, često i sami želimo imati njezine osobine. Dakle, sviđanje se prvenstveno temelji na uvažavanju druge osobe i osjećaju da nam je slična.
Ljubav je nešto drugo. Sam Rubin kaže: Za ljubav vjerojatno postoji onoliko razloga koliko ima osoba koje ljube. U svakom je pojedinačnom slučaju različit odnos potreba koje se nastoje zadovoljiti, različit skup osobina koje će se cijeniti i različiti ideali koji će se ostvariti. Međutim, kad se sve te razlike zanemare ostaju, prema Rubinu, tri bitna sastojka ljubavi: privrženost, briga i bliskost.
Privrženost je potreba da se bude s voljenom osobom, da nas ona dodiruje, mazi i pazi. Briga je želja da joj se daje, ugađa, potiče njezin razvoj, da ju se učini sretnom. Bez te želje gornja potreba se pretvara u seriju sebičnih, očajničkih zahtjeva. S druge strane, samo postojanje želje da se daje pretvara odnos u caritas. Bliskost uključuje razmjenu posebnih znanja iliti tajni koje ljubavnici priopćuju jedno drugomu, povjeravaju se međusobno i (raz)otkrivaju, bez cenzure.